Prije Sage o vješcu, Andrzej Sapkowski je napisao petnaestak priča u kojima je uveo glavne likove i kreirao svijet koji će svoju epsku dimeziju doživjeti upravo u sagi. Priče su objedinjene u dvije knjige: Posljednja želja i Mač sudbine koje je na hrvatskom jeziku objavio Egmont.  Uvez: meki s klapnama, dimenzije: 13.5 x 20.5 cm.

Posljednja želja:

Pričalo se da je taj čovjek pristigao sa sjevera, od Užarskih vrata. Neznanac nije bio star, ali mu je kosa bila skoro posve bijela. Kada je skinuo svoj plašt, svi su primijetili da na remenu iza leđa ima mač. Nije to bilo nimalo čudno, jer su u Wyzimi skoro svi hodali s oružjem, ali nitko nije nosio mač na leđima, kao luk ili tobolac. Bjelokosoga je u grad doveo kraljevski oglas: tri tisuće orena nagrade za skidanje čari sa štrige koja uznemiruje građane Wyzime. Takva su vremena došla. Nekoć su po šumama samo vuci zavijali, a sada se namnožilo svakojake gadosti - gdje god pogledaš vampiri, štrige, šugavi bobolaci, baziliski, đavoli, elementali, vile i vodjanoji. Tu nije dovoljno obično čaranje ni glogovi kolci. Tu treba profesionalac. A pridošlica iz daleke Rivije je takav profesionalac. To je vještac Geralt, majstor mača i čarolije, mutant koji je programiran da čuva moralnu i biološku ravnotežu svijeta.

Mač sudbine:

Iz uličice iza njihovih leđa izašla su još četvorica. Ti nisu prilazili bliže, razdvojivši se, blokirali su uličicu. U rukama su držali kružiće čudna izgleda, nalik komadićima savijenih konopa. Vještac se osvrnuo uokolo, pomaknuo ramena, popravljajući mač koji mu je visio zaplećima. Maslačak je jauknuo… Crni likovi iza njihovih leđa polagano su pošli prema fontani. Vještac je posegnuo za mačem. “Ne, Geralte”, šapnuo je Maslačak, primaknuvši mu se. “Bogova ti, ne izvlači oružje. To su
čuvari svetišta. Ako im se suprotstavimo, nećemo izaći živi iz Novigrada. Ne dodiruj mač.”